Pilaf blanc au poulet c’est un plat que je fais souvent chez moi, la recette est un héritage de ma grand-mère, transmise par mon père. Mon père adorait ce plat, ca lui rappelait l’enfance . Lorsqu’il était enfant il observait sa mère préparer son plat préféré, c’était seulement pour des fêtes ou bien pour le St patron de la famille -St Archangel
Beli pilav sa piletinom je omiljeno jelo mog tate, koje ja veoma često pripremam jer ga i ja prosto rečeno obožavam. Ne samo iz razloga što nalazim da je preukusno, već stoga, što evocira uspomene na meni drage osobe i ono što meni posebno znači , kao što to obično biva u svakoj porodici, pripremam ga još onako kako ga je kuvala moja baba Draga , očeva mi mati. Lepe, davne uspomene koje bude sećanja,a misli se njima vrate i požele: da je dana kao što je bilo…bar na trenutak da ih vrate….. Navru tako odjednom kao uzbrkano more, obali svojoj, i bude toplo oko duše….. A srce zgaze tiha ćutanja za njima…… Eh…. Da mi je da ti poželim sretan rođendan? A sutra, i sva posle, nisu to bez njega….
Leto gospodnje ..24 dan jula meseca, 1940-ta godina , obećavalo je berićetnu jesen prebogatu rumenih plodova. Kristalno jasni nebeski svod, tamo negde daleko, na jugu zemlje Srbije, iza obronaka Besne Kobile krije prve zrake tek ispilelog sunca, a ono, kao da se nećka, te bi još da drema. Čas bljesne, čas potamni,stidljivo promoli sanjivu glavu,pa klone, te se odjednom razmahne po nebeskom plavetnilu, sve gurajući svojim vrelim zrakama pufnaste nebeske laðe ispred sebe…. Raða se jutro u zemaljskoj utrobi leta gospodnjeg 24 -og dana jula meseca. Rumena zora razmahuje se novim danom poleglim po bremenitim poljima zrelog žita. Čuje se još po koje zakasnelo kukurikanje narogušenih petlova gaćana, veseli lavež Gare , rikanje krava iz štale dok jedino tišina odzvanja iz tora ,još pospalih ovaca. Draga je već uveliko na nogama.Nagarena zemljana peć tera joj graške znoja po čelu a ona ih nehajno briše brašnjavom nadlakticom i bojažljivo pogleda kat -kad u vedro nebo, moleći se u sebi : Daj si bože još samo dnes da si grane, da zasija onako vrelo , kakoj ume , a sutra kakoj mu bidna. Tu, preko puta, u sobi, čulo se ravnomerno pućkanje ustima, isprekidano povremenim uzdasima baba Kitanke,ona tako hrče. Ispod gubera izviruju rumeni obraščići ,raščupetane kovrdžice rasute po njegovom šarenilu, musava usnula lica njih četvoro i njena prebačena desna ruka preko prvog, eh da je sreća da je duža, pa da ih sve koliko ima prigrli. Čuje se oštri zveket brusa iza čakmare koji glatko klizi po otupelom srpu zadebljalih ivica. Stojan, njen domaćin,njena dika, njen verni pratilac i u dobru i u zlu, ujednačenim veštim pokretima klizi po njima vrelim brusom,iskaču varnice zatupeli metal dobija oštrinu, zastaje s’vremena na vreme opipava ogrubelim prstima svoje leve ruke njegove oštre ivice, nežno ga spusta na dno korpe prekriveno izanðalim parčetom Dragine futke( suknja koju su nosile žene u Vranjskom kraju) , uzima drugi , kriomice pogledajući u nebo bezgranično se radujući ovom suncu. Danas su odlučili da požanju uzrelo žito a gazda Borivoje im je čvrsto obećao kobilu da izgazi sazrelo zrnevlje, daj bože samo da ne kane što ono kažu : »iz vedra neba »,da baš danas ne zaplače i otme iz gladnih ustiju..daj bože… . Odjednom je osetio kako se nešto ledeno sliva po njegovim nogama i juri skroz dole, spuštajući se na njegova bosa stopala, ne samo dnes ne, pomislio je, bože kude gu je pravda? Sve mu se zavrtelo u glavi ,video je kako njegova Draga i on, ruku pod ruku silaze u banju na Svetog Iliju a dečinjata jure niz Prvonečansku pustaiju, namrštenog gazda Borivoja , a kobila si vreči besno ispred štalu si, koj će sve to da si plati, a gladna usta, a dečinja, a njegova si ubava Draga i koj si ga terao da si gu obećava novu si futaru za Svetog Iliju?.. Bože zašto si gu poslao baš dnes, tu prokletiju, tu kišu? Odjednom je čuo neki dečiji glas kako mu se bojažljivo obraća: » Tate, tate, nesum kriv, sopleto se na ovoj si kamenče »!! Okrenuo se i video Relju kako leži po travi sav okupan vodom iz kupice , razbijene u najsitnije komadiće…Majka Draga ga je jutrom ranim otpratila na vodu, da si dokara bistru si vodicu za umorni žeteoci. Bistra voda se razlivala po žednu si zemlju, dok se druga kupica nesigurno klatila po vlažnoj zemlji čas napred ,čas nazad, a kristalno čista voda obasjana prvim zracima sunca zapljuskujući njeno mokro grlo, bljeskala u njegovim očima. Relja je i dalje gledao u oca očekujući da čuje reči pogrde dok je nemo posmatrao mala modro – zelena jezerca kako se blistaju u njegovim očima, odbljesak kristalno čiste vode koja je i dalje pljuskala po vlažnom grlu sinije. Tišina, sunce… ispucala zemlja koja halapljivo guta hladnu vodu, jezerca u očevim očima , njegova tuga, strah od prekora , kovitlanje dima iz nagarene zemljane peći , miris tek pečenog hleba , belog pilava i majka na pragu… ostali su večito u njemu i posle njega.
Recette :
4 morceaux de poulet
260 gr de riz
2 gros oignons
2 poignée de poireaux blancs et les feuilles
3 carottes
1/2 legume oublié panais
1 poivron rouge
1 poivron vert
3 feuilles de laurier
70 ml d’huile de tournesol
Persil haché
Fromage parmesan (un peu)
Sel, poivre,
epice curcuma selon vos goûts
Préparation :
Épluchér les oignons, les laver puis les ciseler Éplucher les carottes les laver, puis les couper en diagonale
Éplucher, laver puis couper le pannais grossièrement en diagonale
Laver les poivrons puis couper les en gros dès. Dans une casserole verser l’huile puis chauffer le a feu doux, ajouter les oignons, les carottes, le sel puis les faire revenir,pour les colorer, mais pas trop, ajouter les poireaux , les faire revenir, lorsque ca devient mou ajouter la viande, faire revenir quelques secondes verser de l’eau jusqu’à la hauteur , saler, poivrer l’eau, ajouter les feuilles de laurier, l’epice curcuma, augmenter le feu, couvrez la casserole avec un couvercle , laisser cuire. A la fin de la cuisson ajouter le riz, le panais, les poivrons et le persil, mélanger puis laisser cuire a feu doux, en mélangeant de temps de temps pour que ça ne cole pas. Lorsque le plat est cuit verser le pilaf dans une plaque ou plat allant au four, parsemer un peu de parmesan dessus, puis gratiner le pilaf à 250 ℃
Petite remarque :
A la place de l’eau vous pouvez utiliser le bouillon de poule, puis ajouter un peu de vin blanc.
Recept:
270 gr pirinča
Piletina bilo koji deo( ja sam stavila po 4 bataka i karabataka)
2 veća crna luka
3 šargarepe
Pola korena paštrnaka
Jedna dobra šaka prazi luka ( perca i beli deo)
1 crvena paprika
1 zelena paprika
70 ml suncokretovog ulja
Nekoliko lista lovora
2 supene kašike narendanog sira parmezana
1 kašičica začina kurkume
2 supene kašike seckanog peršuna
Priprema:
Crni luk oljuštiti, opratii i iseći na krupnije režnjeve. Šargarepu oljuštiti, i iseći krupnije režnjeve po dijagonali (ja je uvek tako sečem jer je po meni lepša tako za serviranje . Paštrnak oljuštite, operite te i njega isecite na krupnije podijagonali.Papriku oprati , očistiti od semenki i iseći na krupnije kocke.
Sipajte ulje u šerpu da sezagreva na tihoj vatri, zatim stavite crni luk, šargarepu, dodajte soli, prodinstajte da dobiju zlatno- žutu boju, zatim dodajte prazi luk i njega upržite da omekša, dodajte parčadi mesa da se malo uprže, zatim nalijte vode do vrha šerpe, poklopite poklopcem, pojačajte temperaturu da voda provri, dodajte soli, bibera, kurkume, lovorovog lista, te skuvajte meso. Pri kraju kuvanja dodajte pirinča, paprike , paštrnaka i peršuna, te pustite da se pirinač skuva uz povremeno mešanje, na tihoj vatri.. Kada pilav bude kuvan preručite ga u plek posipajte odozgo parmezana te stavite u rernu da se zapeče.
Napomena:
Umesto običnom vodom pilav možete naliti i pilećim bujonom i dodati mu malo belog vina, kao što se priprema rižoto.
Predivan recept a posebno prica. I ja ceznem za tim vremenima, za mojim rodjacima , tetkama i ujacima kojih vise , nazalost , nema. Taj nas jug ima posebnu car. Od govora do jela. Ljudi su tek posebna prica, zivopisni i autenticni…
J’aimeAimé par 1 personne
Hvala Saša, drago mi je da ti se dopada. Šta da ti kažem.Po nekad mi doðu tako neki dani puni tuge i jeda, pa razmišljam o mom ocu, njegovom detinjstvu, i životu mojih predaka. Žao mi je što ih nisam mnogo bolje upoznala, ali i ono malo koliko sam bivala tamo se baš urezalo u sećanje. A najžalije mi što ne stigoh mnogo više da pitam o njihovim životima, o njima. Predivan naš jug, predivni ljudi, čistog srca i neiskvarene duše.
J’aimeJ’aime